Sahida Gurban Alakbarova:

Sahida Gurban Alakbarova:
U noći s 25. na 26. veljače 1992. započela je paljba na grad Hodžali, iz 3 smjera. Morali smo napustiti grad.
Sahida Gurban Alakbarova:

U noći s 25. na 26. veljače 1992. započela je paljba na grad Hodžali, iz 3 smjera. Morali smo napustiti grad. Armenci su nas uzeli za taoce zajedno s 9 ljudi u području koje se zove Garagaja, pa su nas doveli u policijsku postaju u Askeranu. Na putu do tamo su nam uzeli sve dokumente, novac i nakit. Tamo je bilo oko 70 žena i djece. Armenci su odveli mlade djevojke i mučili ih. Jednog dana su htjeli odvesti moju 6-godišnju kćer. Nisam im dopustila da je odvedu pa su me počeli mučiti. Toga su dana ubili moju majku zbog njezine vjeroispovijesti. Moje sestre Mahmar Husejnova i Mahbuba Abišova, njezin sin Čingiz i kćer Činara te šogor Sohrab još uvijek se vode kao nestale osobe. Zajedno s još 70 ljudi razmijenjeni smo za dva armenska leša. Armenci su opljačkali našu kuću i pokrali svu našu imovinu nakon zauzimanja grada.